Legenda o tetkici Bibiji
Tekst je nastao u okviru projekta "Gdje smo danas, da li će nas biti sutra?" koji provodi Romski medijski servis, uz podršku Ministarstva informiranja i telekomunikacija Republike Srbije. U bogatom i različitom kulturnom nasljeđu Roma, jedno posebno mjesto zauzima legenda o tetkici Bibiji, ženi koja je, prema predanju, svojim znanjem, hrabrošu i posvećenom životu, spašavala bolesnu decu u vrijeme kolere.
Prema legendi, Bibija nije bila svetica u religijskom smislu, već obična žena iz naroda , koju su ljudi počeli poštovati kao zaštitnicu dece jer je znala kako da leči, umiri i pomogne. U vremenima kada lekara nije bilo, ili su bili daleko i nedostupni, Bibija je došla tiho, nenametljivo, s ljubavlju, toplinom i donela nadu.
Prema predanju, tetkica Bibija je za vrijeme velike epidemije otišla od kuće do kuće, noseći sa sobom jaganje , molitve i ljekovito bilje. Vjerovalo se da su njena prisutnost i simbolični darovi doneli zdravlje i zaštitu dece. Zbog toga je i danas mnogi postuju kao zaštitu zdravlja i života najmlađih.
Za mnoge Rome i Romkinje, tetkica Bibija nije samo lik iz priče , već simbol brige, zajednice i povjerenja u snagu zajednice. Kroz generaciju se vjerovalo da njena zaštita štiti djecu od bolesti i zla. U Srbiji, običaji slavljenja tetkice Bibije su i danas prisutni, porodice organizuju okupljanja, pale sveće, daruju decu i izgovaraju molitve u njeno ime.
Običaj slavljenja tetkice Bibije se najčešće vezuje za mart mjesec , iako se tačan datum mijenja od mjesta do mjesta. To je jedan dan kada se okupljaju porodice, deca dobijaju poklone i simbolično se obnavljaju zajednice da će se čuvati zdravlje i međusobna briga.
Ono što ovu tradiciju čini posebno važnom jeste to što povezuje kolektivno pamćenje, zdravstvenu brigu i duhovnost u jedinstvenoj praksi. Slavljenjem tetkice Bibije, romska zajednica ne samo da neguje svoju kulturu, već šalje snažnu poruku o ženskoj solidarnosti, snazi narodne mudrosti i značaju zaštite najranijih, djece .
U okviru projekta „Gdje smo danas, da li ćemo nas biti sutra” , podsjećamo na značaj očuvanja ovakvih tradicija koje nisu dio samo romskog, već i šireg kulturnog identiteta Srbije. Tetkica Bibija nije samo legenda, ona je podsetnik da zajednica ima moć da se leči, podržava i raste.
Ko barvalo thaj diverzitetno kulturako barvalipe e Romengo, specialno than lel i legenda kotar e Bibija, džuvli savi, premalo tradicija, piro džanlipa, kuražo thaj dedikacija, spasisarda nasvale čhaven ko vakti kana e nasvalipa lena but dživdipa, specijalno maškar e čorore thaj marginalizirime.
Prekal e legenda, i Bibija na sine sunto ko religijako smislo, numa jekh običajno džuvli kotar o manuša, savi so o manuša astarde te respektirinen sar e čhavorengo arakhitori soske džanelas te sastiarel, te ushtel thaj te ažutil. Ko vakti kana na sine doktoria, ja se sine dur thaj bi-aksesibilno, i Bibija avili ćhivdi, bi-aźutipnaski, e kamipnasa, tatosa thaj anindoj nadež.
Sar phenel i legenda, i phej Bibi phirelas khere khereça ko vakti kana sas bari epidemia e koleraqi, inkerindoj bakre, ruđimata thaj medicinake zelenimata. Sas pachape kaj lako than thaj simbolikane daro anen sastipe thaj protekcia e chavorenge. Anda kodo but manush inke adjes respektulin la sar e protektorka pe sastipe thaj trajo le maj ternenge.
Vash buteder Roma, phej Bibija nane numay karakteri kotar yek paramisi, numay yek simbolo e grizhako, komunitetosko thay pakyavipe ano zoralipe e komunitetesko. Pe generacie, sas pachape kaj lako protekcia arakhel e chavoren katar e nasvalimata thaj o bilachipe. Ani Srbija o adeti te festuinel pe e Bibija panda isi avdive, familije organizirinena khedipa, phabarena momelja, dena daro e čhavenge thaj molitve ko olakoro anav.
Comments