​Zašto Romi slave Bibiju?

Zašto Romi slave Bibiju?

Prema predanju, Tetkica Bibija bila je isceliteljka koja je spasila romsku djecu od teških bolesti, osobito od kuge.

Veruje se da je putovala kroz različite krajeve, dolazila na mjesta gdje su ljudi patili, donosila utehe i lekove, molitve. Zbog tih legendi svaki grad ima svoj datum obilježavanja, jer se smatra da je u različito vrijeme bila u različitim mjestima.

U Srbiji je Tetkica Bibija 2019. godine uvrštena u Nacionalni registar nematerijalnog kulturnog nasleđa. To pokazuje koliko je značaj njene priče priznat na državnom nivou.

Tetkica Bibija se slavi prije svega kao zaštitnica zdravlja djece. Romi se mole da deca budu zdrava, da budu sačuvana od bolesti i nesreća.

U mnogim zajednicama, molitve i rituali na dan iste slave usmjereni su ka deci, pali se sveće za njihovo zdravlje, daruju se deci paketići, darovi.

Deca su centralni dio tog dana, njihova radost, njihovo prisustvo, darivanje djece su važni elementi proslave. To pokazuje koliko zajednica želi osjetiti pripadnost tradiciji, zaštiti i ljubavi.

Proslava Tetkice Bibije je više od religijskog obreda, to je zajednički događaj koji jača zajedništvo u romskim obiteljima i između obitelji. Okupljaju se, dele hranu, pevaju, mole, deca su uključena I tako se neguje identitet i tradicija.

Praznik pomaže da se prenose vrijednosti i običaji deci, jezik, molitva, poštovanje prema precima, sećanje na pređašnje nedaće i zahvalnost što su preživjeli.

U nekim sredinama, slava se vezuje za lokaciju, zavjetno drvo, krst, kapelu, prostor koji ima posebno značenje za zajednicu. Održavanje tog prostora i okupljanja oko njega učvršćuje osjećaj povezanosti s mjestom i tradicijom.

Pokazujući zašto Romi slave Tetkicu Bibiju, razumijemo kulturu, strahove, nade. Shvatamo da praznik nije samo „nešto staro“, nego živa tradicija koja ima ulogu u emocionalnoj i duhovnoj podršci ljudima.

Praznik ima moć da se ujedini, da pruži utehu, osjećaj sigurnosti, posebno deci što je vrlo važno u zajednicama koje su često marginalizirane i izložene teškoćama.

Promovišući razumijevanje ovakvih običaja doprinosimo toleranciji, poštovanju različitosti, smanjujemo predrasude.

So sikavel savorre so e Roma slavisaren e Tetkici Bibijaki?

Prema tradiciji, e Tetkica Bibija si bila jekh phurani isceliteljka savo spasisarda e romane čhavore taro barvale nasvalimata, posebno taro kuga.

Verujelpe kaj Bibija džalas preko but thanura, avenas kaj o manuša patilenas, thaj anavas lenđe uteha, lekos thaj molitva. Zbog gava legendarne priče, svako than (gradi) džanel peske datum pašal o prazniko, vaj del tužno vreme kad si Bibija ačhi ande gava than.

Ande Srbija, e Tetkica Bibija si 2019. berš uvrstime ande Nacionalno registro pe nematerijalno kulturako nasljedstvo, savo pokazil so baro značaj isi la istorija thaj tradicija.
E Bibija si pre svega zaštitnica e čhavrengo zdravljako. E Roma molinen te oven e čhavora zdrava, te oven čačimata taro nasvalimata thaj nasibura.

Ande but romane zajednice, ande dive e Bibijaki, molitva thaj ritualura si posvećime e čhavrende – palin pe sveće, del lenđe paketića, darura, thaj molinen pe lenđe sreća thaj zdravlje.

E čhavora si centrala dielo e slavjaki dive – lenđe šukarimos, prisustvo thaj dariba pokazuju so baro značaj isi tradicijaki pripadnost, zaštita thaj ljubav ande zajednica.

Proslava e Tetkici Bibijaki si višetar religiozno obreda – si zajedničko događanje savo jačarel e jekhipen ande romane familije thaj maškar familije. E Roma aven khetane, delen xal, phenen pes, molinen – thaj gova način te čhuvas o identiteto thaj tradicijo.

Akava prazniko pomoginel te prenesel romane vrednostura thaj običajura pe e čhavrende – jekholi jezik, molitva, poštovanje pe e phurede, spomen pe teža vremena thaj zahvalnost so oven preživime.

Ande aver zajednice, o prazniko si vezime pe jekh than – kapela, krsto, zavetno drvo – so isi posebno značaj pe e zajednica. O čhuvavipe gova than thaj okupljanje khetane džilavel o osjećaj pe pripadnost e thaneske thaj tradicijaki.

Kad džan amen so e Roma slavisaren e Tetkici Bibijaki, shvaten amen lenđe kultura, strahura thaj nade. O prazniko ni si samo „so phurdo“, nego živano tradicijo savo del spiritualno thaj emocionalno podrška e manušenge.

O prazniko isi moć te jekhel o manuša, te del uteha, sigurnost, posebno e čhavrende – so si but važno ande zajednice save si često marginalizime thaj sastime but teža situacijura.

Kad promoviramen o razumipe pe ovake običajura, pomagajamen te šaj oven buter tolerancija, poštovanje e različitostengi thaj te smanjinen e predrasudura.